Život slijepih u domovima za starije

Život slijepih u domovima za starije

Život slijepih u domovima za starije

Kako su blagdani iza nas i sve ono darivanje, posjećivanje naših bližnjih, bolesnih i starijih kao da je prestalo i stavljeno u drugi plan. 

Naše aktivne članice u dvanaestom mjesecu prošle godine bile su na tom polju vrlo aktivne. Njih pet volonterki, Verica, Štefica, Blaženka, Ozrenka, Dražana, naših vrijednih pet volonterki obišle su Silvestru u domu Trnje, Štefaniju na Lašćini, Anu i Katarinu u domu Centar, Jelenu u domu Trešnjevka, Katicu u domu Park, Matildu i Josipa u domu Ravnice, Đurđu u domu Medveščak te Višnju u domu Sveta Ana. Obiđeno je osam lokacija, deset članica i članova, a njih volonterki samo pet.

Vrijedne volonterke izdvojile su svoje slobodno vrijeme za nekoga koga uopće nisu poznavale. Sve one imaju svoju obitelj, a znate i koliko posla u to blagdansko vrijeme. 

Kako sam prenijela informaciju našim članicama i članovima da im netko bude došao u posjet i da im se netko bude javio, nestrpljenje je raslo do te mjere da su se već drugi dan javljali i pitali me kada budu došle (… jer kao… možda nisam čula telefon)?

Moram istaknuti kako sam se čula s njima i nakon posjeta. Bili su oduševljeni. Izražavali su veselje i  svi govorili o jednom lijepom iskustvu, ali najvažnije od svega isticale su da im je obećano da će takav susret ponoviti. To su obećale volonterke.

Volonterke su pak bile pune impresija i novog iskustva. Sada su iznutra upoznale različite domove, kakav je život u stambenoj zajednici, kakva je hrana, kakvi su ljudi koji rade za njih, ali i kakvi su im susjedi, sve lokalne „tračeve“, kako to već je u životu. Ima tu raznih zbivanja, ljutnje, svađe, ljubavi, simpatija, ljubomore kao i život prije doma, domski život nastavlja se sa puno emocija i nadalje.

Ovo je impresija  jedne volonterke koja je obišla više njih pa stekla dojam različitosti koji je htjela i opisati.

 

„ Božić je blagdan ljubavi i darivanja. U vrijeme Božića posjećujemo svoje članove. Uz prigodni poklon kolegica i ja krenule smo u posjet u Dom za starije osobe. Želja nam je bila da vidimo kako žive, jesu li usamljene, nedostaje li im nešto. Mogu li se nositi s novim načinom života.

Najmlađa osoba koju smo posjetili bila je tužna i nesretna. Već godinama je u domu, ali nije našla svoj mir. Zatvorila se u sobu, ne želi šetati, družiti se i nema volju za životom. Izgubila je supruga i tu joj je život stao. Nitko joj ne može ugoditi. Čak ne želi ni otvoriti prozor. Znala je za naš dolazak, no nije nas pozvala da sjednemo. I tako stojeći na vratima ona je samo prigovarala na sve. Nitko nije dobar, svi su zli i nitko je ne vidi. Nije shvatila da smo mi tu, da joj želimo ublažiti bol. Ostala je živjeti u prošlosti, a sadašnjost prolazi pored nje. Sve naše pozitivne riječi nisu mogle doprijeti do nje. Otišle smo razmišljajući koliko čovjek sam sebi nanosi bol svojim negativnim mislima. 

Druge osobe kod kojih smo bile, bile su vedre, raspoložene, čekale su na nas. Svaka ima svoju priču. Rekle su da nije kao doma, ali je dobro. Imaju toplu sobu, netko drugi kuha za njih, čisti i pere. Imaju medicinsko osoblje, razne aktivnosti uključujući i tjelovježbu. Promijenile su način života. Prilagodile su se i dobro žive. Sjećaju se prošlosti s ljubavlju ali žive sada. Bile su nam zahvalne što smo taj dan došle kod njih, a ostavile svoju obitelj. Shvatile su da ima ljudi koji pomisle na njih. Ostale smo dugo uz sok i kolače, slušajući njihove priče.

Dobri ljudi pomažu jedni drugima, izdvojimo malo vremena, ljubavi, pružimo ruku, topli zagrljaj, radost i osmjeh. Mi ćemo biti bolje, a drugi će znati da nisu sami. Neka nam svaki Božić bude sretan, ali ne samo Božić nego i cijela godina sretna  i blagoslovljena. Otvorimo svoje srce onima koji ga trebaju.“

Volonterka 

Ozrenka Pervan

 

Ovo su bile riječi jedne volonterke, no jednako tako razmišljaju sve.  

Pozivamo Vas da nam se pridružite.

Da, blagdani su brzo i u gužvi prohujali i iza nas su, ali godina je duga…

Vaša udruga